Register Now

Login

Lost Password

Lost your password? Please enter your email address. You will receive a link and will create a new password via email.

Login

Register Now

Registracijom na PitajLekara.rs postajete član naše zajednice koja kao ideju ima pružanje odgovora na razna medicniska pitanja od strane stručnih lica. Pozivamo Vas da sa nama podelite Vaša iskustva ali i da dobijete odgovore na sve medicniske nedoumice.

Put hrane kroz digestivni sistem i probiotik

Put hrane kroz digestivni sistem i probiotik

Šta je digestivni sistem?

Digestivni sistem ili digestivni trakt predstavlja sistem u koga hrana dospeva i “putuje” kroz organizam, pretvarajući se u hranjive materije i energiju neophodne za normalno funkcionisanje organizma.

Hrana unesena u organizam ima sledeću putanju: usta – ždrelo – jednjak – želudac – dvanaestopalačno crevo – tanko crevo – debelo crevo. Svaki od ovih delova ima posebnu ulogu u „obradi hrane“. U ustima se hrana žvaće, sitni i natapa enzimima koji pomažu razlaganju skroba i šećera. Zatim prolazi kroz ždrelo i jednjak, i dolazi do želuca, gde se pod dejstvom želudačne kiseline vrši dalje razlaganje. Želudačna kiselina je izuzetno jaka i omogućava pretvaranje hrane u tečnost.

Hrana iz želuca nastavlja svoj put do dvanaestopalačnog creva, gde se pankreasni sokovi uključuju u proces varenja, razgrađujući belančevine i skrob u sitne čestice koje se na taj način pripremaju za tanko crevo. U ovom delu se razbijaju masti na sitne kapljice pomoću žuči koja dolazi iz žučne kese.

Dalja obrada hrane se nastavlja u tankom crevu koje je dugačko oko 7 metara, a njegova unutrašnja površina je kod prosečnog čoveka oko deset puta veća od površine kože. Tanko crevo je obloženo milionima tankih resica, odnosno vilusa, koji prekrivaju čitavu njegovu površinu. Hrana prispela u tanko crevo je kašastog oblika, a u ovoj fazi se, pre početka apsorpcije, dodatno razgrađuje enzimima koji luče resice. Belančevine se razgrađuju u aminokiseline, masti u masne kiseline i glicerol, a ugljeni hidrati u glukozu, nakon čega je hrana spremna za apsorpciju.

Poslednja faza varenja hrana u digestivnom traktu je obrada hrane u debelom crevu i ona traje do 24 časa. Pored obrade hrane u  crevima se nalazi i veliki broja bakterija kojih ovde ima više nego ćelija u celom telu.

 

Šta je crevna flora-mikrobiom i normalan rad creva?

Većina ovih bakterija koje čine mikrobiom, odnosno crevnu floru, su “dobre bakterije”, koje podstiču procese u organizmu i omogućavaju njihovo normalno funkcionisanje. Naš digestivni trakt predstavlja dom ogromnom broju bakterija koje zajedno formiraju složeni ekosistem – ljudski mikrobiom. Ako razmislimo o činjenici da se ljudski mikrobiom sastoji od 100 triliona bakterijskih ćelija, a odrasla osoba ima oko 10 triliona humanih ćelija (tri puta manje), jasno nam je koliko je važno da taj ekosistem uvek bude u ravnoteži, zdrav i sa idealnim uslovima za život. Možda zvuči i malo zastrašujuće, ali srećom, većina tih mikroorganizama ne izaziva bolesti i prilično su korisni. Različite populacije ovih mikroba nastanjuju našu kožu, nos, usta i urogenitalni trakt. Međutim, populacija koja igra najvažniju ulogu u našem sveukupnom zdravlju je ona koja živi u našem gastrointestinalnom traktu, ili crevima.

Ljudi se oslanjaju na populaciju nepatogenih mikroba koji žive u našim crevima (poznatih i pod nazivom mikrobiota creva), kako bi obavljali važne ljudske funkcije koje mi sami ne možemo da izvršimo. Mikrobiom u digestivnom traktu direktno utiče, kako na odsustvo, tako i na prisustvo raznih oboljenja poput dijabetesa, autoimunih poremećaja, depresije, jačinu imuniteta i igra ključnu ulogu u imunološkom odgovoru na infekcije i održavanju ukupnog zdravlja. Zdrav digestivni trakt, osim što podržava reakciju imunološkog sistema na infektivne patogene, takođe pomaže i u sprečavanju potencijalno snažnih imunoloških reakcija koje oštećuju pluća i druge vitalne organe, što je slučaj kod korone. Ovi prejaki imunološki odgovori mogu izazvati respiratorni zastoj i smrt.  Najnovija istraživanja su pokazala da mikrobiom utiče i na peristaltiku creva. Zdrava i neoštećena creva su prvi preduslov za rast i razvoj zdravog mikrobioma, a zdrav mikrobiom jeste raznovrsni mikrobiom, koji sadrži mnogo različitih vrsta mikroba.

Mikrobi u crevima nam pomažu da:

  • se izvrši sintetiza malih količina esencijalnih vitamina
  • probavljaju dijetalna vlakna i pretvaraju ih u hranljive materije za ćelije debelog creva
  • se zaštititimo od stranih patogena
  • sazrevanje imunih ćelija
  • imuni sistem nauči kako da prepozna i napada štetne bakterije

Ovi mikrobi su toliko bitni kao i njihov genetski materijal – sada zajednički poznati kao mikrobiom creva – da ih naučnici često nazivaju „zaboravljenim organom“ ili „drugim mozgom.“ Kada je naseljen velikim i raznolikim spektrom korisnih crevnih mikroba, mikrobiom creva je u ravnoteži i može optimalno da deluje. Suprotno tome, kada je raznolikost i obilje crevnih mikroba mala, mikrobiom creva je u stanju disbioze i podložan je negativnim zdravstvenim ishodima.

Do pojave disbioze najčešće mogu da dovedu:

  • nepravilna ishrana (jesti raznovrsnu hranu pre svega biljnog porekla i bogatu biljnim vlaknima. Mediteranska ishrana se pokazala kao način ishrane koji poboljšava raznovrsnost mikrobioma creva i smanjuje upalu)
  • starenje
  • česta upotreba antibiotika
  • stres
  • nedostatak sna

U cilju održavanja normalne crevne flore i zdravog mikrobioma creva preporučuje se raznovrsna ishrana sa:

  • Puno voća i povrća
  • Orašastih plodova
  • Semenki, mahunarki i integralnih žitarica
  • Zdrave masti poput visokokvalitetnog ekstra devičanskog maslinovog ulja
  • Nemasno meso ili riba su takođe idealan izbor.

Najbolji izvori hrane bogate vlaknima su: jabuke, špargle, artičoke, banane, brokoli, karfiol, komorač, beli luk, mahunarke, praziluk, luk, ovas.

Većina voća, povrća i bilja sadrži antioksidante kao što su vitamin C, vitamin E, lutein, beta-karoten, flavonoidi i likopen koji utiču pozitivno na zdravlje digestivnog trakta i podržavaju imunitet i adekvatnu imunološku odbranu.

Sledeća hrana je odličan izvor antioksidanata: borovnica, zeleno lisnato povrće (spanać i kelj), crni luk, origano, kurkuma, kumin, bosiljak, đumbir, beli luk, crni biber, tamna čokolada (70% najmanje kakao masti), zeleni i beli čaj.

Prirodno antivirusno bilje obuhvata: origano, sage, komorač, bosiljak, ruzmarin, ehinacea, beli luk, sladić, žalfija.

 

Šta su prebiotici, sinbiotici i probiotici?

Prebiotici – pre svega nisu bakterije i nisu živi mikroorganizmi, već rastvorljiva vlakna u prirodi koji su hrana za dobre bakterije koje već žive u crevima, pomažući im da opstanu i napreduju. Možete ih pronaći u žitaricama od 100% celog zrna, raznom voću, artičokima, šparglama, luku, belom luku, praziluku, mahunarkama, pasulju, slanutku… Ukoliko konzumirate više ove hrane takođe može umanjiti rizik od hroničnih bolesti, uključujući srčane bolesti, neke vrste raka i dijabetes tipa II. Prebiotici su nesvarljivi sastavni delovi hrane koji podstiču rast i/ili aktivnost nekih mikroorganizama u crevima, čime se poboljšava zdravlje domaćina, u našem slučaju čoveka. Dakle, prebiotici su hrana za odabrane bezopasne mikroorganizme u crevima (uključujući i probiotske mikroorganizme) i mogu da se koriste kao alternativa probioticima ili kao dodatna podrška probioticima.

Svi prebiotici su vlakna, ali sva vlakna nisu prebiotici. Vlakno se smatra prebiotikom ako ga ne mogu razgraditi želudačni enzimi i ne apsorbuje se u tankom crevu. Za prebiotike je karakteristično da mogu da ih razgrade samo oni mikroorganizmi u crevima koji imaju pozitivan efekat na naše zdravlje.

 

Prebiotici

Prebiotici smanjuju učestalost i trajanje proliva, smanjuju upale i druge simptome povezane sa hroničnom upalnom bolesti creva, te štite od razvoja raka creva. Pored toga, doprinose povećanom upijanju minerala iz hrane, smanjuju rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti, povećavaju osećaj sitosti i doprinose održavanju normalne telesne težine.

Prebiotike možemo konzumirati sa hranom ili u obliku dodataka ishrani. Među prebiotike spadaju npr. fruktooligosaharidi, koji su sastavni deo crvenog i belog luka, špargle i artičoka; galaktooligosaharidi, koji su sastavni deo brokolija, kupusa, karfiola i kelja; ksiloogosaharidi, koje nalazimo u medu i brezinom šećeru (ksilitolu). Među prebiotike spadaju i polisaharidi, npr. inulin, koji je sastavni deo banana i artičoka, kao i skrob, koji se nalazi u krompiru, pirinču i zelenim bananama. Da bi se postigli pozitivni efekti probiotika na zdravlje, treba uzimati bar nekoliko grama vlakana dnevno.

 

Sinbiotici

Sinbiotik – predstavlja kombinaciju probiotika i prebiotika. Sinbiotik sadrži prebiotik i veću količinu sojeva probiotskih bakterija. Potrebno ih je uzimati jer doprinose:

  • uravnoteženoj crevnoj mikrobioti,
  • sprečavaju zatvor i proliv,
  • utiču na imuni sistem i doprinosi smanjenju kancerogenih supstanci u crevima,
  • deluju antialergijski,
  • doprinose sprečavanju razvoja osteoporoze,
  • smanjenju količine masnoća i šećera u krvi.

Da bi se omogućili pozitivni efekti uzimanja sinbiotika, neophodno je da sinbiotici sadrže bar nekoliko grama prebiotika i dokazano efikasne koncentracije probiotika.

Oblast sinbiotika je u odnosu na probiotike i prebiotike relativno nova, stoga je i manje istražena.

 

Probiotik

Probiotici – Najjednostavnije rečeno oni su živi mikroorganizmi, poput određenih sojeva dobrih bakterija, koji kada se konzumiraju u odgovarajućim količinama daju zdravstvenu korist domaćinu. Probiotici se mogu uzgajati u labaratorijama i mogu se konzumirati u obliku kapsula, praha, a mogu se dodavati i u određene namirnice i napitke. Takođe, probiotici se prirodno mogu naći i u nekim fermentisanim namirnicama i pićima.

Kad su probiotici prisutni u crevima, oni djeluju poput “mirovnih snaga” koje su tu kako bi pomogle da se uspostavi red i kako bi u stomaku sve išlo svojim tokom. Važno je da znate da upotreba probiotika za postizanje ravnoteže bakterija u crevima može ponuditi novi način očuvanja vašeg zdravlja.

 

Probiotik može pomoći i u podršci zdravom mikrobiomu kroz njegovu sposobnost da:

  • poveća broj zdravih mikroba u crevima
  • stimulišu imune funkcije i reakcije
  • poveća integritet mukozne barijere
  • takmiči se sa patogenim bakterijama za hranljive materije
  • blokira patogene bakterije
  • izlučuje antibakterijske molekule

Pored svega, probiotici se zbog njihove sposobnosti da ponovo nasele creva prijateljskim/dobrim bakterijama i sposobnosti da spreče kolonizaciju loših bakterija, često preporučuju i ljudima koji su na terapiji antibioticima – koji, na žalost, tom terapijom uništavaju one dobre bakterije, i zato se postavlja pitanje da li su probiotici zaista efikasni?

 

Dobre i loše bakterije i probiotik

Dobre bakterije iz probiotika nisu stalni stanovnici naših creva, zato je potrebno uzimati ih često kako bi se postigli dobri rezultati. Neophodno je bar oko pet dana konstantnog unosa probiotika da bi se povećala prisutnost dobrih bakterija. Mogli bismo reći da su probiotici pametni.

Neki od probiotika koji pomažu kod proliva (dijareje), pomažu i u slučaju zatvora (opstipacije). Čini se kako uđu u organizam, tako “shvate” gde je problem i reaguju – rešavajući upalu ili podstiču imuni odgovor. Odlično “pregovaraju” sa patogenima. Većina patogena ne želi da pravi štetu, tu su kako bi se hranili. Laički da kažemo, probiotici su tu kako bi im rekli da mogu tu da ostanu, ali da im nije dozvoljeno ispuštanje toksina.

Probiotici u tom slučaju mogu proizvesti jedinjena koja sprečavaju oslobađanje toksina, čineći te loše bakterije bezopasnim.

 

Probiotik jača crevnu barijeru

Probiotik može da ojača i crevnu barijeru. Barijera gastrointestinalnog trakta je veoma tanka, ona omogućava prolazak hranjivih sastojaka iz hrane, a ujedno brani od prodora toksina. Ukoliko ta barijera oslabi, patogeni bi mogli da dospeju u krvotok i na taj način dovedu do ozbiljnih zdravstvenih problema. Probiotik u ovom slučaju može pomoći da se ojačaju veze između ćelija, a dodatno mogu podstaći proizvodnju sluzi (mukusa), otežavajući patogenima da izazovu probleme.

Pored svega navedenog, u slučaju infekcije, bakterije često stvaraju biofilm. Određeni probiotici proizvode materijal sličan “sapunu” koji razbija taj biofilm. Ovde bismo naveli još jednu dobru stranu probiotika. Budući da se za hranu bore sa lošim bakterijama, probiotik može da kontroliše štetne bakterije tako što im “oduzima hranu” i otežava napredak.

 

Zašto je važno redovno uzimati probiotik?

Kada bismo morali da izdvojimo dva navažnija razloga i kažemo zašto je važno uzimati redovno probiotik to bi bilo: sprečavanje nastanka problema i upravljanje gastrointestinalnim problemima ukoliko do njih dođe, ali i da se smanji šansa da vam problem napravi neka od loših bakterija. Ukoliko ste na putovanju, ako ste pod stresom, ne hranite se zdravo ili ne spavate dovoljno, to su situacije u kojima ćete moći najbolje da primetite pravo dejstvo probiotika.

Međutim, kako istraživana kada su u pitanju probiotici konstantno napreduju, ona najnovija ukazuju i na to da probiotik takođe ima potencijal da pomogne u lečenju i drugih stanja kao što su:

  • visok holesterol
  • alergija
  • anksioznost

Probiotici imaju tako veliki uticaj jer se u crevima nalazi više nervnih završetaka nego na bilo kojem drugom mestu u telu (osim mozga) i polazna su tačka imunološkog sistema. Kao što već sigurno znate, da bismo izgradili snažan imunološki sistem, potrebno je i izlaganje širokom spektru mikroorganizama, a često to nije slučaj. Pored svega toga, često upotrebljavamo i antimikrobne preparate – koji se mogu naći u sapunima, pa čak i nekim pastama za zube. Upravo oni uništavaju kako one loše, tako i one dobre bakterije. Probiotik može da popuni ovaj jaz.

Takođe, možete podržati svoj mikrobiom redovnim unosem kiselog mleka, jogurta koji sadrže žive korisne bakterije (probiotike).

Drugi izvor prirodnih probiotika su pića bogata bakterijama i kvascima kao što su kefir (fermentirano mleko) ili kombuha (fermentirani čaj).

Fermentirana hrana na bazi povrća, kiselog kupusa, turšije, je još jedna dobra opcija.

 

Šta je dijareja ili proliv?

Dijareja ili proliv je učestalo pražnjenje creva, najčešće infektivne prirode, koje prati pojava tečnih, nekonzistentnih stolica, obično više od 2-3 puta dnevno. Pre pojave dijareje obično se jave sledeći propratni dijareja simptomi: prvo se pojavi samo krčanje creva, onda združeno krčanje creva i gasovi, grčevi u stomaku, i jak bol u stomaku i proliv na kraju. Pri pojavi dijareje stolica je vodenaste konzistencije, odnosno sastava, obično se javi kao retka stolica, sluzava stolica odnosno kašasta stolica, nekada i obojena zelena stolica kod odraslih. Dijareja može biti akutna ili hronična.

Akutna dijareja se javlja kada proliv kod odraslih traje par dana. U ovom slučaju dijareja ili proliv se mogu javiti usled virusne ili bakterijske infekcije, izazvane nečim što ste jeli ili pili. Hronična dijareja se odnosi na dijareju koja ima produženo dejstvo, od 2 do 4 nedelje pa i duže.

Glavni simptomi dijareje su česta, retka stolica, sluzava stolica vodenaste strukture i učestali nagon za pražnjenjem creva.

 

Simptomi dijareje

Postoji mnogo različitih simptoma dijareje. Možete imati samo jedan ili bilo koju kombinaciju svih njih. Simptomi dijareje zavise od uzroka dijareje. Uobičajeno je da se oseti jedan ili više sledećih simptoma:

  • mučnina
  • bol u stomaku
  • grčevi u stomaku
  • nadimanje
  • dehidratacija
  • česta želja za pražnjenjem creva
  • veliki volumen stolice
  • groznica i povišena temperatura
  • sluz i krv u stolici

Dijareja ili proliv može dovesti do brzog gubitka tečnosti i dovesti vas u opasnost od dehidratacije, što u nekim slučajevima može imati ozbiljne posledice. Simptomi dehidracije uključuju: umor, suvu sluzokožu, suva usta, pojačan puls, glavobolju, vrtoglavicu, povećanu žeđ i smanjeno mokrenje.

Najzastupljeniji uzrok jesu virusi koji se javljaju i prilikom putovanja („putnička dijareja“). Ova vrsta dijareje traje samo na početku dok se crevna flora ne normalizijuje i prilagodi novim uslovima.

 

Najčešći uzroci dijareje su:

  • virusne infekcije- rotavirus, norovirus i virusni gastroenteritis
  • bakterijske infekcije, uključujući salmonelu i E. coli
  • parazitske infekcije
  • crevne bolesti
  • netolerancija na hranu, kao što je netolerancija na laktozu
  • neželjene reakcije na lekove
  • operacija žučne kese ili želuca
  • stanja, kao što je celijakija, koja utiču na apsorpciju određenih hranljivih materija
  • svakodnevni stres i nervoza

Najzastupljeniji uzrok jesu virusi koji se javljaju i prilikom putovanja („putnička dijareja“). Ova vrsta dijareje traje samo na početku dok se crevna flora ne normalizijuje i prilagodi novim uslovima.

 

Najčešći uzroci dijareje su:

Rotavirus je najčešći uzrok akutne dijareje u svetu. Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), ova infekcija uzrokuje oko 40 procenata hospitalizacija dece mlađe od 5 godina. Za proliv kod odraslih veća je verovatnoća da će se desiti zbog trovanja hranom, usled konzumiranja kontaminirane hrane, kada je u hrani najčešće bakterija koja izaziva proliv. U nekim slučajevima i bolnička bakterija Clostridium difficile može izazvati teži oblik dijareje, kao i teža stanja kada se upali debelo crevo ili pseudomembranozni kolitis.

Hronični proliv može biti simptom težeg stanja kao što je sindrom iritabilnog creva ili inflamatorna bolest creva. Česta i teška dijareja može biti znak crevne bolesti ili funkcionalnog poremećaja creva, kada se naizmenično može javiti i zatvor kod odraslih.

Crevne infekcije se prenose putem zaražene hrane, vode, prljavih ruku i preko muva. One imaju tzv. Sezonski karakter i češće se javljaju u toku toplih meseci a ređe tokom hladnih meseci. Bolest se najčešće javlja u vidu pojedinačnih slučajeva ili u vidu manjih ili većih epidemija.

Pravilnim čuvanjem i termičkom obradom hrane, pre svega mleka i mlečnih proizvoda, kolača, torti, sladoleda, mesa, jaja uz higijenu ruku možemo preventivno uticati da ne dođe do crevne zaraze.

 

Zašto je probiotik koji sadrži  Saccharomyces boulardii odličan izbor u prevenciji i lečenju dijareje/proliva?

Probiotski preparati sadrže bakterije ili gljivice. U čemu je prednost probiotika koji sadrže gljivice? Jedna ćelija Saccharomyces boulardii ima 10 puta veću površinu nego probiotske bakterije. Zbog toga je u mogućnosti da za sebe vezuje veći broj patogena i ubrzava njihovu eliminaciju  iz organizma. Saccharomyces boulardii kao probiotska gljivica je prirodno otporan na sve antibiotike, što ga čini savršenim u borbi protiv antibiotskih dijareja.

Zato što su preporuke za primenu probiotika koji sadrži Saccharomyces boulardii u navedenim situacijama zasnovane na jakim kliničkim dokazima, zato što može da se koristi baš uz sve antibiotike, jedini u isto vreme sa kapsulom antibiotika (važno za komplijansu, tj. saradnju sa pacijentom). Klinički je efikasan i bezbedan, nema ograničenja za primenu u trudnoći, za vreme dojenja i u dečijem uzrastu (koristi se u više od 90 zemalja sveta duže od 90 godina). Saccharomyces boulardii je prva preporuka i u prevenciji i u terapiji, jer deluje u lumenu creva, prepozna loše bakterije i njihove toksine, veže ih za sebe, i izbaci iz organizma, rešavajući na taj način problem dijareje.

Pored toga on deluje pozitivno na dobre bakterije u crevima, obnavlja sluzokožu i pojačava lokalni imunitet. Antibiotici nisu selektivni lekovi i prilikom uzimanja oštećuju crevnu floru koja je dominantno sastavljena od dobrih bakterija. Zato disbalans crevne flore izaziva stomačne tegobe, najčešče dijareju. Uz antibiotik, probiotik treba uzimati od prvog dana terapije i nastaviti nakon završetka antibiotske terapije još 1-4 nedelje. Za prevenciju putničke dijareje treba koristiti probiotik 5 dana pred put i sve vreme trajanja putovanja.

 

Doc. dr Aleksandar Ranković,

specijalista infektologije

 

Leave a reply